Drugi dio trepće dva zrela putovanja na najveći karipski otok i obilazak cijele Kube uzduž i poprijeko. Putoholičarski način života prekida pandemija. Doba korone donosi nesreću, potres u Zagrebu i novu ljubav.

I. Karipska magija

Čim zrakoplov ustali letnu visinu iz Europe preko Jamajke za Kubu, pronađe dušu putovanja, putno veselje. Zadovoljan se sjeti i odmah zaboravi prijašnje prelaske Velike bare. Kao svrbež zarasle rane ispari poluparanoju bjegunca iz Jugoslavije u raspadu i neizvjesnost Domovinskog rata prije „Oluje“. Treći put, više od desetljeća poslije, slobodan je čovjek nosio pustolovni drhtaj u američku Kaliforniju, Meksiko i Karibe. Uvijek je prelet preko Atlantika, jer ga nikada nije preplovio, bio katarza između dva života koja je obnavljao u sebi i izvan sebe. U letovima bijega i slobode, često se u noćnom nebu među zvijezdama znao prisjetiti starogrčkog panteona i tobože tražio naklonost.

Ovaj put sletjevši u Holguin na sjeveroistoku Kube, nakani preskočiti običaj da isti dan na novom kontinentu, državi ili gradu prespava prvu noć i tek onda počne djelovati. Zbog noćnog leta i šesterosatne razlike unatrag, prizemlji u petak rano prijepodne dovoljno da autobusom preko Santiaga navečer stigne u Guantanamo. Međutim nazvavši Yane, ona veselo u subotu poželi doći u Santiago radi mjesečne kupnje.

– Doći ću prvim autobusom, čekaj me sutra u devet na istom mjestu. Rubenkajo će ostati s mamom – reče sigurna u sebe nakon što su završili gukanje i ritual nježnosti sa sinčićem.