Kia ora (bok) ljudovi, poceo sam normalno pamtiti maorski, “sve vas bum navcil”:

Aotearoa – zemlja dugackih oblaka, Novi Zeland, mana – snaga, manu – ptica,

manuhiri – turist, ika – riba, moana – more, kai – hrana, kai moana – plodovi mora,

mihi – pozdraviti, hongi – dodir nosevima za pozdrav.

Grad je oko 500 km juznije od Tasmanije i vrlo svjez navecer, ljudi su ljubazni, izgleda da je Wellington bio iznimka, ima vise Maora i Azijaca. Lijep je po zelenilu slican Zagrebu, iako nije na samom oceanu (10 km daleko), po vjetru s mora i atmosferi je primorski. Spavam u 10 krevetnoj sobi, prvi put je s nama mc-debeli momak, naopacki trokut od oko 150 kg, jako hrce pa mijenjam sobu zajedno s ostalima. Nocu je dobra zabava jer je ispod spavaonica pub s dobrom muzikom na video zidu i malim podijem za ples.

Danas svrljam po gradu, a sutra idem okolo.