Sve u svemu Canberra je grad bez uzbudjenja za avanturiste. Od svega australskog najvise mi se dopao carillon (neznam prevodi li se na hrvatski). Instrument sastavljen od 53 razlicita bakrena zvona, najlakse ima 6 kg, a najteze 13 tona. Na njemu se svira kao na klasicnoj klavijaturi i neobicno lijepo zvuci na otvorenom na jezeru gdje smjesten u visoke monolite.

Canberru su mi “spasili ” nasi nepoznati i ljubazni ljudine i gospodje i zgrada naseg veleposlanstva. Ne mogu reci je li najljepsa, ali je na najljepsem mjestu u cetvrti prepunoj ambasada. Od ostalih se razlikuje sto nije standardna, po arhitekturi se vidi da je gradjena s ljubavlju, kao umjetnicko djelo. Ima dio koji podsjeca na kulu u kakvom zagorskom dvorcu, zatim natkriveni trijem koji spaja poslovni prostor s rezidencijom poput kamenog stupovlja uz obalu i otoke. Tu u dvoristu je i skulptura “Vila Velebita”, visoka oko dva metra, Interijer je isto izgradjen s mjerom, ima bistu doktora Tudjmana, najbolju koju sam dosada visdio (autor Stipe Sikirica) i jos nekoliko komornih skulptura koje asociraju ljubav. Kuca ima dobru vibru, poput Medjugorja za dobrohotne nevjernike.

Brisbane je intrigantan, najopusteniji grad dosada, najblizi ekvatoru i najtopliji, lovim konce jer sam dosao sinoc.