Jucer kasno bio sam na koncertu u crkvi “St. Matthew – in the city”, osmeroclani kelnski (Njemacka) komorni sastav ima sest Rusa i dvije Ruskinje, sjajno muziciraju, repertoar po mojem najboljem ukusu, Vivaldi, Bach, Cajkovski i na kraju Mozart.

Koncertnu vecer spominjem jer sam tamo upoznao najljepsu zenu otkad sam na putu, Brazilku iz Sao Paula, moj broj, naravno iznenadio sam je na portugalskom, ali ne i njezinog pratitelja, prokuzio nas je oboje i nije dopustao razviti razgovor.

Danas sam bio gost u velikoj kuci odlicnog domacina porijeklom iz Rascana (iza Biokova), ljudskost je tako jednostavna. Sutra u nedjelju ujutro sam u i pred crkvom, a navecer u Hrvatskom drustvu gdje ce njegova folklorna grupa izvesti set hrvatskih plesova, (na probi im je bio najbolji drmes i lindjo) dolazi i veleposlanik iz Canberre koji pokriva i NZ.

U ponedjeljak rano ujutro nastavljam busom na jug otoka, jedanaest sati do Wellingtona.

Danas su dosle dvije osamnaestogodisnje Nizozemke u mjesovitu sesterokrevetnu sobu, jedna ima vozacku dozvolu pa sutra kupuju stari auto i nastavljeju putovati po otocima. To je isti duh Abela Tasmana koji je ovdje plovio prije tri i pol stoljeca.