Kisa me je natjerala u ovo vrijeme u zatvoreni prostor.

Ujutro pri kraju mise u hrvatskoj kapeliici, sat sjeverozapadno od centra grada, mladi zupnik mi je dao da se sam predstavim nazocnima. Nakon par minuta vidim da ljudi placu, ali ne kuzim zasto. Tek nakon prodaje knjiga i svekolikog pozdravljanja na rastanku, bi mi jasno. Ljude je dirnuo svjezi, neposredni dodir Hrvatske sa mnom, tesko razumljivo onima koji nisu osjetili iseljenicke muke, zrenje i starost u tudjini.

………. Nastavak u ponedjeljak oko 13,30h,…..opet kisa, vrlo dosadna,……

Kad sam dosao u Indiju trebalo mi je dva tjedna da se familiijaziram s hindskim imenima i nazivima, ovdje je isto s maorskim, polako ucim njihove pozdrave i fraze, “kia ora” (bok i hvala), ali BYOB na restoranima znaci isto kao i u Australiji (bring your own bottle).