Jos nisam javio o svakavim liikovima koje upoznajem putujuci, a ima ih. Sreca je da sam kriticne godine (od 19 do 22) odrastao u Parizu pa sve mogu unaprijed procitati, a da ni neznaju.
Zaokruzujem boravak u Sydneyu, sljedeci tjedan dizem sidro. Danas sam bio u ateljeu Charlesa Billicha, poznatog slikara podrijetlom iz Lovrana. Vrlo je razgovorljiv i kominikativan. Vidjevsi moje romane, velikodusno mi je ponudio svoje slike za ilustraciju ili ovitak “Treceg oka”, ciji cu najveci dio sadrzaja smjestiti u Australiju i Novi Zeland. Naravno da sam prihvatio jer mi se svidja njegovo otvoreno epikurejstvo. U njegovim slikama se osjeca i vidi da je prosao krizni put komunizma, ali zna i slavi hedonizam. Ima svoju galeriju u umjetnickoj cetvrti u njaljepsem dijelu sidnejske luke.
Luka u velikom, dubokom i razvijenom zaljevu i njezina dugacka obala je u najmanju ruku lijepa kao ona u Riju, da bi bila ljepsa nedostaju joj brjegovi dupini koji cine pozadinu Rija. I plaze su im oceanski dugacke i pjescane. Atmosfera nije brazilska, nema mulatkinja koje bi podigle plazu na noge ni publike koja to ocekuje.