Udomacio sam se potpuno trceci oko sat i pol rano ujutro po parkovima prema Operi i poslije prema dijelu vojne luke. Nije tesko jer se opcenito lako prilagoditi boljem i ljepsem, a veceri su zive kao “Tkalca” i “Cvjetni trg” ljeti.

Opet sam nasao odlicno hrvatsko drustvo, prvo franjevce u crkvi, zatim stalne posjetioce hrvatskih klubova “Kralj Tomislav” i “Sydney” i jucer dio nogometne akademije HNS- sto je u kruznom posjetu klubovima nasih iseljenike po cijeloj Australiji.

Sve mi je to priprema za povratak krajem veljace, tad cu u Sydneyu ostati dok ih sve ne pronadjem i obidjem, ukljucujuci i skakanje na plazu. Sutra moram izaci iz Australije jer mi istjece tromjesecna visekratna viza, zato letim za Auckland na Novi Zeland. Danas mi ovdje preostaje jos jedino voznja monorailom, jednotracnim vozilom iz SF- filmova.