Danas sam naculio uho i slusao zafrkantski razgovor domacih, evo nekoliko iskrica.
– Ovi s kontinenta drze Tasmance jednu dekadu iza sebe,… u zargonu “Wog” je pogrdno ime za Mediteranca ukljucujuci i sve drzavljane bivse drzave na brdovitom Balkanu, “Gubah” je aboridjinsko ime za bijelca,… “yaka” je tezak posao, kao “sljaka” u nasem sljakerskom govoru,… “arvo” je skraceno afternoon.- Naravno morao sam se raspitivati sto je sto.
Novcano sam se stabilizirao prodavsi knjige sto sam ih donio na otok.
Zanimljiva je publika sto spava u 12 krevetnoj sobi jer se stalno mijenja, a ja ostajem. Djevojke su kao i u prirodi u vecini, uglavnom Azijatke, vrlo fine. Dvije noci je kvarila atmosferu grupa od pet Australki, kao divlje golubice, sirove i neodgojene, kako dosle tako i otisle bez pozdrava.
Na kontinentu, ali i ovdje je pocela borba s pozarima, mozete zamisliti 43C, vjetar i vatrogasce, gore kuce kao sibice. Katkad se u medijima prisjecaju lanjske “crne subote” u veljaci, 173 mrtva, ako je opasno savjet je ostavi, bjezi i ne vracaj se ako si sto zaboravio.
Veceras sam bio na dogadjaju alternative, lupanje po 34 cimbala, a nakon toga koncert grupe koja oponasa kolumbijsku cumbiu. Performans bez soli i vatre, ali s puno piva. Otisao sam nakon pola sata.