Otok velicine Irske, njegov otkrivac Abel Tasman, a kasnije James Cook i njegovi kartografi drzali su ga dijelom kontinenta, zato je putovanje do Sydneya u njihovo vrijeme trajalo tjedan dana dulje. Glavni grad Hobart je sarmantno gradjen na uscu estuarija duboke rijeke Derwent, iza su brezuljci. Ipak je to dalek jug, osjeca se slabi sindrom “kraja svijeta”, lagano sam ga prepoznao jer se sjecam njegove jacine s donje strane Ognjene zemlje, podrucja koje je tisucu i pol kilomtara juznije. Simptomi su pomirenost sa stanjem bez vatrenosti.

Opet imam srecu s nasim ljudima, upoznao sam medijskog covjeka s hrvatskog radija, a zatim i sjajan par zrelih godina, vjeran i dugovjecan kao creski supovi. Ljudi su pred rat dosli u Hrvatsku, prezivjeli ga na bojisnici i vratili se natrag. Samokriticni su vise nego sto treba, ali to je notorno otocki sindrom, oni misle da je svojstven Tasmaniji.

Gradim mrezu jer ovdje namjeravam ostati dva tjedna.