Dan je ovdje do pola devet, malo je dvadeset pa skoci na trideset nives drpic celzijusa, nista izvana ne ukazuje da dolazi Bozic i Nova godina, ali moj bioritam ne grijesi. Veselim im se jednako kao i na ulicama zatrpanim snijegom i vijavicom.

Na izlascima za vikend skvadra se oblaci u crvenobijele Djedove i Bake Mrazove, ali bez brada. Sjedi se naravno vani, pa sam nocas iz tramvaja na povratku kuci vidio nekoliko tako uniformiranih ulicnih terasa, kao nase super pristojne navijacke skupine. Zapoceli su bozicni domjenci i proslave po hrvatskim klubovima, ne propustam ih kao ni dezurni novinari.

Malo sam se financijski oporavio, radio i novine su pomogle za promidzbu. Upoznao sam nekoliko odlicnih australskih ljudi, djecu prve generacije nasih iseljenika. Svjezi su, uporni i poduzetni kao nepoznati dragovoljci iz Domovinskog rata.

Australke? Jucer sam upoznao svjezu emigranticu iz Indonezije, javit cu ako potraje.