Postovana virtualna druzbo,

ukopao sam se u Melbourne kao useljenik prve generacije,iako nisam ni kandidat, to je jedini nacin da zatvorin novcanu konstrukciju puta. Imam srece da sam upoznao pcelicu, gospodju putnicku agenticu, one su vecinom eruditkinje putovanja. Nakon toga i svecenika, svjetovno komunikativnog kao PR i k tome superaktivnog u zajednici. Uveo me na hrvatski program radija SBS i uputio na veze u zajednici,

Sreo sam prvog aboridjina ulicnog sviraca, puhao je u didjeridu i bumerangom udarao ritam. Pogadjate sto cu na povratku donijeti s puta?

Otkrio sam znacenje “BYO” na nekim restoranima, meni nepoznat obicaj u ostatku svijeta, “bring your own”, misli se na pice, uglavnom vino.

Djevojke? Prodavacica u mojem ducanu, Polinezijka me milo gleda i smjeska mi se, ali radi svaki dan od 10 do 10. Provjerit cu radi li ovaj vikend.