Tu je bilo vruce 34C u gradu u cetvrtak, odem u hrvatsku knjizaru 10km sjevernije, a tamo je 37C. Vrucine studenoga su pocele ranije nego ikada, vatrogasci vec rade naveliko u drzavi South Australia, 500km zapadno od mojeg boravista. Postoje popisi stvarnih ili potencijalnih piromana koje kontroliraju. U petak je zapuhao juzni vjetar (dolazi s Antartika) i sve lijepo zacas rashladio.

Pogledao sam izlozbu AC-DC, najbolji su koncerti uzivo na pet razlicitih mjesta i ekrana s nekoliko slusalica. Ostalo su trivijalnosti, majica toga i toga s koncerta iz 82e u Londonu, plakat s koncerta iz 79e u Sydneyu, gitara s koncerta 95e u Melbournu i tome slicno. Svejedno mjuzu sam slusao nekih tricetvrt sata. Bilo je dosta moje generacije.

Na istom mjestu sam nasao plakat za koncert Ravi Shankara u ozujku, ima devedeset godina, slusao sam ga uzivo u Indiji prije osamnaest godina, sada nastupa s kcerkom Anushkom koja ima dvadset i osam. Za one koji neznaju, on je tata od Nore Jones, Jedini glazbenik kojeg se bez razmisljanja moze usporediti s Mozartom, iako komponira i svira samo tradicionalnu indijsku muziku na sitaru. Anushka je kombinira s jazzom i soulom.

Sutra mi je vazan test za opstanak, idem u najvecu hrvatsku crkvu u Sunshineu, 30km sjverozapadno od Citya.

Australke? Samo platonski.